what's so great about normaL?

Mare · **Posted:** Tue Aug 28, 2007 1:06 pm

Jeste li se ikad probudili tako lijepo odmorni i veseli, uz cvrkut ptica i prve zrake sunca, uvjereni da će ovaj dan biti najbolji dan u vašem životu?

Ne? Ni ja.

Uglavnom me vuku iz kreveta za ruke, noge, ponekad i kosu uz "lijepe" riječi iz hrvatskog riječnika. I napokon kad ustanem, pucajući od želje da proživim još jedan dan svog o, tako uzbudljivog života, upitam se što će mi se danas dogoditi?

Hoće li danas biti dan kada ću napokon naći par traperica koje mi savršeno pristaju i super opisuju moju figuru? U kojima ću izgledati kao najljepša cura na svijetu?
Hmmm... sumnjam...

Hoće li danas biti dan kada ću upoznati svog princa na bijelom konju? Koji će me zaluditi toliko da ni ne znam za sebe, koji će mi obećati ljubav do smrti i voljeti me takvu kakva jesam?
Da, baš... :roll:

Hoće li danas biti dan kad ću se sasvim slučajno zabiti u vrata ili spotaknuti na stepenicama pritom mahajući rukama kao luđak pokušavajući održati ravnotežu da ne padnem na guzicu dok mi se prijateljice smiju sa strane?
Najvjerojatnije. :mrgreen:

I dok sjediš na podu promatrajući face ljudi kojima si takvim padom zasigurno uljepšala dan, zapitaš se da li oni znaju kako se ti osjećaš?
Znaju li kako se osjećaš sama na podu bez ikoga da ti pomogne, da ti pruži ruku da ti pomogne ustati, da te barem upita kako si, da li te nešto boli...

I počneš razmišljat... zar to meni treba? Zar se ja moram oslanjati na druge ljude da mi pomognu? Zar moram slušati "mudre" savjete drugih ljudi koji su većinu svog života proveli smijajući se onima koji su završili "na podu", ali nisu ništa poduzeli da im pomognu da se dignu? Ne trebaju meni takvi ljudi.

Meni trebaju oni koji su, kad su vidjeli da si pala, nasmijali se i sjeli do tebe na pod čekajući da se oporaviš dovoljno da sama ustaneš. Ohrabrujući te da to nije tako teško, da ti to možeš.

I napokon ustaneš... otreseš sa sebe svu prašinu koja je bila na podu... i kreneš dalje uzdignute glave... sa smiješkom na licu.

Jer život je takav, čupav i dlakav i jedino što u nekim trenucima možeš reći je: "A jebiga." i nasmijati se.

--------------------------------
Pisano s malo inspiracije, puno metafora (iliti zbunjujuće

) i pod pritiskom rokova, pa molim... nemojte biti preoštri

Davidoff · **Joined:** Wed Aug 22, 2007 11:14 pm **Posts:** 1169

stvarno je malo zbunjujuce, ali dobro
samo pocetak mi se uopce ne svida, ova prva recenica, kao da gledam one tv prodaje "Jeste li se ikada probudili sa bolovima u krizima..."
to mi je bas bezveze, ali inace kolumna u cjelini je dobra, samo kao sta vec rekao, malo zbunjujuca

nina..mc..gadura..xD · **Posted:** Tue Aug 28, 2007 1:21 pm

jap jap i meni je malo zbunjujuce,al bar sam se uspjela nasmijat

spooking93 · **Joined:** Wed Aug 22, 2007 11:00 pm **Posts:** 3062

šta je zbunjujuće

meni se sviđa, možda malo otrcano, al osobno preferiram ovakvo nešto nego neku srcedrapajuću ispovijest slomljenog srca :oops:

meni je zapravo najveća zamjerka što je kratko, al ok, kužim....
sad se jaaako pribojavam za ovo svoje što sam sklepao noćas od 1 do 2 i po :oops:

Mare · **Posted:** Tue Aug 28, 2007 1:30 pm

Rekoh... rokovi...

Tnx pipl

spooking93 · **Joined:** Wed Aug 22, 2007 11:00 pm **Posts:** 3062

np

čekaj... jel sad nicky pa ja :shock:

?

Mare · **Posted:** Tue Aug 28, 2007 1:39 pm

Hmm... prijavila se Nina u međuvremenu... pa bi ona trebala poslije nicky...pa onda ti...

Nina, budeš pisala?

Nemoj se zabrinjavat zbog kolumne, pa viš kakva ja sranja pišem :mrgreen:

nina..mc..gadura..xD · **Posted:** Tue Aug 28, 2007 1:51 pm

nope..ne budem,nek nicky ide pa spuki..i onda novi dzir

-Aleksandra · **Joined:** Thu Aug 23, 2007 9:16 pm **Posts:** 5354

Zar se ja moram oslanjati na druge ljude da mi pomognu? Zar moram slušati "mudre" savjete drugih ljudi koji su većinu svog života proveli smijajući se onima koji su završili "na podu", ali nisu ništa poduzeli da im pomognu da se dignu? <---- ovo mi se najvise dopalo.

Ne znam zasto je vecini zbunjujuce, to je ipak sve preneseno znacenje, metafora za danasnju surovu realnost, nedostatak pravih prijatelja etc.

Svidja mi se Mare, ja volim da citam stvari nad kojima moras da se zamislis, a ovo je definitvno to...a opet opisuje svakodnevne i jednostavne zivotne pojave...

Sve u svemu, thumbs up, samo tako nastavi

nicky · **Posted:** Tue Aug 28, 2007 2:23 pm

Mare, jako mi se sviđa.. :thumb_up:

nakon ovoga šta su pisale Andrea i Aleksandra, pitala sam se oće li iko osim mene pisati o nečem drugom..lol..

ugl..super mi je..a i ovaj kraj:
Jer život je takav, čupav i dlakav i jedino što u nekim trenucima možeš reći je: "A jebiga." i nasmijati se.

spooking93 · **Joined:** Wed Aug 22, 2007 11:00 pm **Posts:** 3062

moje opće nije pametno :oops:

još ću odustat :lol:

nicky · **Posted:** Tue Aug 28, 2007 2:40 pm

ma šta ima veze..Mare je rekla da nema veze znaš li pisat..

koga brige spuki..ovo nam je za zabavu :mrgreen:

Mare · **Posted:** Tue Aug 28, 2007 3:50 pm

Hvala, Aleksandra i nicky

@spooky - ma daj... imaj hrabrosti

BrokenMarionette · **Joined:** Wed Aug 22, 2007 11:33 pm **Posts:** 1304

Svidja mi se stil pisanja. Super je ispalo

Najvise mi se svidja ovaj dio (ˇ)

Mare wrote:

"Meni trebaju oni koji su, kad su vidjeli da si pala, nasmijali se i sjeli do tebe na pod čekajući da se oporaviš dovoljno da sama ustaneš. Ohrabrujući te da to nije tako teško, da ti to možeš.

I napokon ustaneš... otreseš sa sebe svu prašinu koja je bila na podu... i kreneš dalje uzdignute glave... sa smiješkom na licu."

Lijepo! Nastavi tako

Mare · **Posted:** Tue Aug 28, 2007 5:23 pm

Hvala, BM

Riot Act

what's so great about normaL?

Who is online